AgentCore Memory sada odvaja pamćenje jednog zakupca od drugog

Pamćenje agenta neprimjetno gomila tuđe podatke, a posao razdvajanja pamćenja jednog korisnika od pamćenja drugog do sada je pripadao kodu za ovlašćivanje koji je aplikacija pisala sama. AWS je 28. avgusta taj posao preselio u platformu. Amazon Bedrock AgentCore Memory od sada podržava preciznu kontrolu pristupa, a u drugoj objavi istog dana i promjenljive u imenima prostora koje zadaje sama aplikacija.

Ovlašćivanje prelazi na AgentCore Gateway

Mehanizam je AgentCore Gateway podešen za prijavu kroz OAuth s JWT tokenima, koji nosi Cedar pravila što ograničavaju pristup po identitetu pozivaoca. Kad su ona na mjestu, može se nametnuti da korisnik dopire samo do podataka svog učesnika, da zapisi pamćenja ostanu u imenima prostora izvedenim iz tvrdnji u njegovom sopstvenom tokenu, i da se pojedinačne operacije nad pamćenjem dopuste ili zabrane po pozivaocu.

Pravila mogu da budu tako precizna zato što konektor pamćenja izlaže dvanaest operacija kao Cedar radnje, a svojstva svakog zahtjeva stoje kao uslovi unutar pravila. Pravilo zato može da se osloni na to šta se traži, a ne samo na to ko traži.

Imena prostora koja zadaje aplikacija

Druga izmjena tiče se toga kako se dugoročno pamćenje razvrstava. Promjenljive u imenima prostora mogu da se zadaju po bilo kojoj mjeri koju aplikacija stvarno ima, a AWS kao primjere navodi organizaciju, zakupca, tim i okruženje. Dopušteno je do pet ključeva po resursu pamćenja, a jedan ključ smije da se koristi u više strategija.

Vrijednosti stižu u trenutku izvršavanja, a ne pri podešavanju: predaju se kroz poziv CreateEvent, a servis ih uvrsti u obrazac imena prostora dok izdvaja dugoročno pamćenje. Raspored u skladištu pamćenja time prati oblik same podjele na zakupce, umjesto da se ta podjela spljošti u ono što je skladište ponudilo.

Zašto te dvije izmjene idu zajedno

Odvojeno, svaka je skromna mogućnost. Zajedno zatvaraju krug: ime prostora izvedeno iz tvrdnji u tokenu je granica samo ako nešto odbije zahtjev koji je pređe, a Cedar pravilo vrijedi samo ako su zapisi razvrstani po mjeri koju ono umije da imenuje. Veza se vidi i u samoj objavi o preciznoj kontroli pristupa, koja govori o zapisima ograničenim na imena prostora izvedena iz tvrdnji u korisnikovom tokenu.

Praktična posljedica je da odvajanje po zakupcu prestaje da bude kod aplikacije. Logika ovlašćivanja u samom agentu je kod koji se mora pregledati, testirati i držati u koraku sa svakim novim pozivom nad pamćenjem, a pravilo primijenjeno na AgentCore Gatewayu je dokument koji platforma provjerava, i to nad svih dvanaest operacija odjednom.