Claude Code 2.1.278 prebacio je provjere automatskog režima na server, gdje se ne naplaćuju

Claude Code 2.1.278 objavljen je 19. septembra 2026. Izdanje mijenja koja strana obavlja provjeru koju automatski režim izvodi prije nego što se izvrši komanda terminala ili mrežni zahtjev, a s tim i ko je plaća. Te provjere su do sada bile zasebni zahtjevi klasifikatora, naplaćeni kao obična potrošnja tokena. Sada Claude Code traži od servera da ih ponese u sklopu zahtjeva same sesije, a provjera na koju server odgovori ne košta ništa.

Šta se promijenilo u naplati

Automatski režim postoji da bi uklonio pitanja o dozvolama: klasifikator pročita svaku radnju koju model sprema i odluči da li je prije nje potreban čovjek. Pokretanje tog klasifikatora troši zahtjeve prema modelu, a do ove verzije su se ti zahtjevi naplaćivali kao i svaka druga potrošnja tokena. Od verzije 2.1.278 provjera putuje uz sopstveni zahtjev sesije, server na nju odgovori, i na račun se za nju ništa ne dodaje.

Podrazumijevana postavka važi za plan Enterprise i naloge koji koriste Claude API, kao i za Claude Platform on AWS, Amazon Bedrock, Google Cloud Agent Platform i Microsoft Foundry. Da li određena platforma ili region provjeru zaista obavlja, zavisi od toga dokle je uvođenje na njoj stiglo, pa je podrazumijevana postavka zahtjev, a ne garancija. Planovi Pro, Max i Team u sve ovo ne ulaze i obavještenje nikada ne dobijaju.

Šta se dešava kada server ne može da se javi

Kada serverska provjera prestane da dopire do sesije, Claude Code se vraća na sopstvene zahtjeve klasifikatora, koji se naplaćuju kao i ranije. Prvu sljedeću provjerenu radnju zadrži i jednom ispiše obavještenje; pritisak na Enter nastavlja rad sa starim ponašanjem do kraja sesije. Sam automatski režim radi u oba slučaja, pa ništa nije zaustavljeno.

Uobičajen uzrok je posrednički servis (LLM gateway) između Claude Codea i API-ja, koji uklanja ili prepravlja zaglavlja zahtjeva, odbacuje polja koja ne prepoznaje, među njima i safeguards, ili mijenja odgovore prepravljanjem identifikatora poziva alata i izbacivanjem ključeva kao što je safeguard_results. Kada se posrednik prepozna iz podešavanja ili iz odgovora, obavještenje ga imenuje, a potvrda obavještenja ga na toj mašini uklanja narednih 24 sata. Dokumentovano rješenje je da posrednik zahtjeve i odgovore propušta nepromijenjene.

U neinteraktivnom režimu, uz zastavicu -p, isti tekst izlazi na standardnu grešku, a u izlazu stream-json dolazi kao upozorenje vrste system, koje aplikacije napravljene na Agent SDK-u mogu da pročitaju iz toka poruka. U proširenju za VS Code prikazuje se kao napomena u razgovoru, bez ičega što bi se potvrđivalo.

Gdje se vidi koja strana obavlja provjeru

Izdanje dodaje nov red u ispis komande /status. U sesiji koja je u automatskom režimu, red Auto mode server pokazuje Enabled dok radnje te sesije određuje serverska provjera, a Disabled čim se sesija vratila na sopstveni klasifikator. To je jedino mjesto na kojem se odgovor vidi bez čekanja na obavještenje.

Administrator koji već zna da njegov posrednički servis provjeru ne može da prenese može da spriječi Claude Code da je uopšte traži, tako što promjenljivu okruženja CLAUDE_CODE_AUTO_MODE_SERVER postavi na 0 prije pokretanja sesije, u ljusci ili kroz ključ env u podešavanjima. Zahtjevi klasifikatora su tada uvijek lokalni i naplaćuju se kao ranije, a obavještenje se ne pojavljuje. Promjenljiva se ne čita pri neposrednoj vezi s Anthropicovim API-jem, a dokumentacija je opisuje kao privremenu i navodi da može biti uklonjena u kasnijem izdanju.

Šta to znači za tim iza posrednika

Iz toga se može zaključiti da granica više ne ide po planu pretplate nego po putu kojim zahtjev putuje. Tim koji Claude API zove neposredno dobija jeftiniju provjeru; isti tim iza posrednika koji zahtjeve prepravlja i dalje je plaća, a razlika je komad infrastrukture koji niko nije računao u račun za model. Dokumentovano rješenje je izmjena podešavanja na posredniku, a ne u Claude Codeu.